petak, 25. veljače 2011.

Navodno


Navodno je Pariz čista romantika.
Šetnje uz Seine,
a slikar s osmjehom ukrašenim tankim moustache
kistom udara temelje tvom profilu.
I Mona Lisa je davno htjela provjeriti,
pa je preselila iz Italije.
Eiffelov toranj, cafe au lait i croissant u društvu tanašne Sophie.

Navodno je London vrh.
Finjak na Oxford Street,
a raj na Portobello Road.
Navodno je na tekmama zakon,
bolje nego kad se na kirvaju potuku baje.
West Ham, Chelsea i Millwall. Big Ben.
Možda naletim na Del Boya i Rodneya.

Navodno u Munchenu pada piva umjesto kiše.
Kobase se jedu za doručak, ručak, večeru, gablec i desert.
Sauerkraut pride.
Muški nose fudbe, a žene obožavaju schlager pjevače.
Navodno su njemački auti najbolji na svijetu,
ali pitam ja vas,
koja su to kola bolja od Moskviča?!

Navodno u Australiji žive klokani.
Ljudi bez problema hodaju po Zemlji, mada su down under.
Navodno je Aussie rules football grub i zabavan sport.
Sydney Opera izgleda kao peraje morskih pasa.
I ti navodno plivaju oko Australije.
Velike bijele psine.
Navodno ima i pustinje i mora.

Navodno je Amerika svjetski policajac.
Onda bi Zemlja trebala biti jedna velika donut?
Crnci mrze rednecks i obratno,
a zajedno obožavaju oružje.
Big Apple je navodno još veći vrh od Londona,
ako uspiješ tamo, možeš uspjeti bilo gdje.
Postoji grad Anđela, ali navodno to nije raj.

Navodno Rusi obožavaju vodku,
u Brazilu rade najveće tulume na ulicama.
Japanci navodno imaju fetiše nad fetišima, a u Reykjaviku je hladno za popizdit.
Indijci rade više filmova nego svi drugi zajedno.
Navodno u Kini živi zilion Kineza,
i imaju zid koji se vidi iz svemira.
Navodno u svemiru nema gravitacije?

Morat ću pitati tetu na burzi jel ima kakve kataloge kad odem po žig prvoga.

četvrtak, 17. veljače 2011.

Adagio



Smješkate se sa plakata,
bacate fraze sa TV ekrana,
mislite da ste besmrtni,
vi ste inficirana rana.

Potkožena dupad,bahate face,
Iz usta istine ni gram.
Smrad iz septičke jame,
Moralni šljam.

Ali na kraju,kad se sve zbroji,
oduzme,pomnoži,podijeli.
masa je tiha,brunda si u bradu,
Znate da ostat ćete cijeli.

Potkožena dupad,bahate face,
Iz usta istine ni gram.
Smrad iz septičke jame.
Moralni šljam.


Maaaaarš!

utorak, 15. veljače 2011.

Patz


To je svečanost od samog početka. Tjedan dana traju psihičke pripreme, žlijezde slinavice pripremaju se za tsunami užitka, a nosnice love dimne signale da usporede miris iz sjećanja.Ne valja biti tiranin, pa birati meso po svom ukusu. Uvijek se može naći gladnih dječjih usta koja proždiru čevape, ili file pilećeg zabatka za dame. Najbolje je prošarati izbor mesa, svega po malo. Uz meso, treba pažljivo izabrati i ostale sastojke koje ubacujemo u pac. Od klasike, soli, papra, raznoraznih Kotanyi začina, luka, češnjaka, moj omiljeni je onaj s pivom. Luk srebrenac za slatkoću, a crveni luk za sočnost. Narezani na polumjesece i rukom promješani. Prolijem suze nad lukom. Protrljam oči. Psujem. Režem dalje. Češnjak na sitno. Kirurški sitno. Stavim rajnglu pred sebe, duboku, koja može primiti puno, pa krenem. Pokrivam dno lukom, pa uzmem šniclu vratine, prije toga oprane od košćanih gelera, pa ju mazim. Solju. Opipavam mjesta gdje se masno ljubi s crvenilom mesa. Gledam kako sol prodire kroz mišićno tkivo i gubi bjelinu, pa dalje mazim. Četiri - pet šnicli obično pokrije sloj luka na dnu, pa krećem dalje. Pouljim, popaprim lagano misleći na djecu, frkćem nosom, ali držim se plana. Poškropim češnjakom, pa opet apliciram red luka. Uzimam pileći batak, pa sa osmijehom zarežem uz kost. Kasapim ga, pa na svježi rez stavljam sol. Znam da ne boli, ali osmjehujem se krvnički. Uzmem krilce, pa trljam solju , a ono se piga po zglobovima. Ne pretrpavam piletinom, Dajem mesu da diše (još kolko može), pa opet uljim, paprim i češnjačim. Sve ponavljam dok ima mesa i luka, pa kao zavrčni udarac ili takozvani nokaut nalijem piva u rajnglu da pokrije blago. Dan ili dva idealno je vrijeme da se sve zajedno sljubi jedno s drugim, trećim, petim i osmim pokriveno u frižideru.

Prije loženja vatre krknem rakiju. Vatru dobro razgorim, pa kad izgori drvo, frknem brikete. Ugljen ako ima manje mesa, ali nikad nema manje mesa. Kad se sve dobro zažari stavim rešetku i dobro ju nadražim špekom. Da se počne znojiti od uzbuđenja. Otklopim lonac i svima redom dam na uvid. Raširim nozdrve koliko god mogu i ispunim si pluća moćnim parfemom. Pa još jednom. Vilicom malo prokopam po pacu da dođem do debljih i koščatijih komada mesa, ali pritom ne zaboravljam duboko disati.

Sa prvim "kssssssss" ulazim u sferu zena, čakre mi se polagano poravnavaju i smisao života polako se počinje nazirati. Svakim novim "ksssssssss"- om lišće je zelenije, nebo plavije, a životni problemi sve manji i beznačajniji. Okrećem meso nježno i s ljubavlju i ono će tu pažnju vratiti.

Ne jedem dok i zadnji komad mesa nije pečen. Ako se opečem psujem, gol do pasa urlam na djecu i nejač. Na ženu ne smijem jer se poslije nadam žemljici.

Sjedam za stol, otvaram usta pun iščekivanja, toplina mi miluje jagodice na prstima, miris škaklja nosne...ono kaj već imam u nosu za percepciju mirisa, zatvaram oči...

Volim inače svoju punicu, ali ona bi stvarno trebala znati kada je vrijeme za spominjanje dijete, i da je danas voćni dan i da masno nije dobro za mene. Znam, puničice, ali ne danas. Danas jedem!

Grizem meso, ali ono je bez okusa. Žilavije je nego izgleda i izgubilo je miris. Ja žvačem meso, meso žvače mene.

Najdraža punica sjedi u hladu na ligeštulu i gleda me sa smješkom na licu. Sita je i uživa...

petak, 11. veljače 2011.

Volim te



Volim te.
I kad se smiješ, pa ti oči zasuze,
i kad plačeš, pa zasuze i meni.
Volim te.
Kad se prva ujutro digneš i skuhaš kavu,
i kad ja ujutro prvi bauljam, pa u mraku tražim šalicu sa srcima.
Volim te.
Kad me nazoveš i čujem ti u glasu da je dan po tvojoj mjeri,
i kad je meni teško, pa mi tvoj glas promjeni raspoloženje.
Volim te.
Kad te gledam dok se šminkaš,
i kad ti vidiš u mom pogledu da si mi i bez šminke najljepša.
Volim te.
Kad u naša tri anđela vidim tebe,
i kad u tebi vidim svo troje.
Volim te.
I zato jer me voliš kad sam bik.
I kad napravim grešku u koracima.
Jer sam bik.

Volim te.

Valentinovo 2

Htjela je opet osjetiti svoju sigurnost, htjela ga je pljusnuti zbog čvrstog stiska ruke, htjela je ponovo imati kontrolu, htjela je... Htjela je. Ali on je bio brži, odmaknuo je kosu s njenog lica i poljubio je. Dug, sočan poljubac. Nije odustajao sve dok njen jezik nije prihvatio igru i isprepleo se s njegovim. Ugurao ju je u kuću još uvijek plešući s njenim jezikom, zatvorio vrata i naslonio ju na njih. Odmakuno je glavu i pogledao je u oči, nasmijao se samodopadno. Odmjerio ju od glave do pete i tada je i njoj i njemu bilo jasno da su se uloge promjenile. On je imao kontrolu, ona je bila ta koja želi.

Njegova ruka prešla je preko svilene kože na vratu i primaknula joj glavu. poljubac je ponovo bio strastven, ali sada su njegove ruke počele istraživati. Osjetio je toplinu njenih bedara, rub samostojećih čarapa pod haljinom. Čvrst stisak šake zarobio joj je dupe i primaknuo njenu intimu njegovoj.

Nekoliko minuta istraživale su njegove ruke, a onda ju je naglo okrenuo, digao joj ruke visoko iznad glave i držeći ih svojom lijevom rukom za zapešća učinio njegovom igračkom. Mogla je osjetiti njegov stisak i prepustiti se trenutku. Desna ruka zavukla se među noge i tražila vlažnu vrelinu. Prsti su se igrali rubom gaćica i povremeno dodirnuli njene vanjske usne. Osjetio je klitoris preko gaćica, ali još ga nije želio osjetiti pod jagodicom. Želio je da vlažnost probije gaćice.

Njegovi podeblji prsti brzo su potpuno kliznuli u unutrašnjost, a njen jecaj još ga je više uzbudio. Grizao joj je uho i pramenove kose koji su se tu našli, a njegov vrući dah puzao je niz njen vrat. Prsti su na trenutak kliznuli duboko u nju, a onda razmazivali njene sokove po klitorisu i usnama. Mješavina mirisa njene kose, njenih hormona koji su izbijali sa uzbuđenjem i mirisa njene pičke ispunjavali su njegove nosnice. Kurac mu je već dovoljno nabrekao da bi ga ona mogla osjetiti preko hlača i haljine. Željela je kurac umjesto prstiju i željela je to odmah. Pokušala je preuzeti kontrolu, ali njegov stisak na zapešćima nije popuštao i ona je mogla samo iščekivati. "Daj mi ga", zacviljela je, a on se nasmijao u njeno uho i jače je ugrizao. Prsti više nisu izlazili iz nje, samo su žestoko istraživali njenu unutrašnjost. Stijenke, dubinu, izdržljivost. Micao ih je čas sporo i duboko, a čas brzo nadražujući njenu G točku dok ona ne bi duboko uzdahnula. Tada je prestajao.

Na trenutak je prestao sa svime, čekajući da se ona okrene, a onda bi polizao svoje prste, želio je osjetiti kakvog je okusa. Kada je posisao i zadnju kap njenog uzbuđenja, otkopčao je hlače i izvadio veliki nabrekli kurac. Pustio je jednu njenu ruku, a ona ga je halapljivo primila i počela drkati, vagati, stiskati i milovati. Osjetila je svaku natečenu žilu na njemu, vruće obješene vrećice pune muškog soka i glatku glavu na vrhu. Željela ga je u ustima i u pički istovremeno, ali dolje je već nepodnošljivo bridjela, pa je stala na vrhove prstiju, brzo spustila gaćice koliko je mogla i namjestila ljubičastu kuglu na vlažni otvor. Čekala je nekoliko sekundi,ali ništa se nije dogodilo, uprla je malo prema natrag, ali on se jednakom brzinom odmaknuo. Okrenuo ju je, pogledao duboko u oči, stavio joj ruke oko svoga vrata i dignuo u zrak da se ona grčevito morala primiti. Njegove su ruke bile ispd njenih koljena i ona je sada bila potpuno otvorena. Vrata iza nje savršeno su poslužila kao oslonac i u jednom pokretu njegov je kurac ušao duboko u nju. Pička se zgrčila i tako još više krvi natjerala u njega, a on je počeo ulaziti i izlaziti iz nje u ravnomjernom ritmu. Mogao je gledati njeno lice dok ju je jebao i prisjećao se svih onih dana kada je iz nje isijavalo samopouzdanje. Svih onih dana kada je maštao o tome da s njom pije kavu, da ju ljubi. Svih onih dana kada je bio nesiguran u sebe da joj priđe. Sve to slalo je signale u njegov mozak da ju jebe jače, i jače, i jače. Udarala je leđima u vrata, ali ga je svakim udarcem osjetila duboko u sebi. Bila je potpuno u njegovoj kontroli, a on je toga bio svjestan i sve se teže kontrolirao. Sada, nakon toliko godina maštanja o dugom vođenju ljubavi s njom, on je bio na rubu orgazma. Bila je i ona i nokti su sve dublje prodirali u njegov vrat i leđa. Htjela ga je još dugo i duboko u sebi, ali pička se izdajnički zgrčila jednom. Duboko je udahnula, zatvorila oči, a onda su krenuli sve jači izdisaji i sve jača mužnja njegovog kurca. Vrisnula je, a njemu su se okrenule oči i odjednom je nestala bol zaritih noktiju u njegovo meso. Grčenje njene pičke prouzročilo je prvi veliki vrući mlaz njegovog sjemena. Trznuo je bedrima, a sperma je punila njenu natečenu pičku. Val za valom užitka s obje strane stvorio je mali centar svemira. Sve je oko te točke bilo nevažno. Usijano klupko orgazma. Miris znoja, krvi s njegovog vrata i miris jebačine.

Atomska bomba osjetila.

Poljubac na kraju djelovao je nekako ljigavo. Kao da je Valentinovo.

Valentinovo

Dugo je ona znala da ima obožavatelja, a još je duže on patio za njom. Napokon se odlučio pozvati je na večeru, ali na njegovu nesreću, taj utorak baš je bilo Valentinovo. Ne, nije on to planirao, ali dok je skupljao hrabrosti da napravi taj odlučujući korak više, potrefilo se. Ona je to protumačila kao znak da ga je dobro procjenila, kako je još jedan u nizu luzera koji glume frajere, ali se u društvu žene kao ona, žene sa stavom, pretvore u klimavog papka koji ni sam ne vjeruje da može s njom postići bilo kakvu vezu. Ali iz tko zna kojeg razloga, pristala je. Možda iz čiste dosade, možda iz sadizma da ga ponizi kad on otkrije svoje osjećaje. Možda i zato jer ju je bivši prije nekoliko dana nazvao frigidnom kučkom, pa njemu u inat. Pristala je.

Frizura joj je bila besprijekorna, kao uostalom uvijek. I kad je bila dvodnevna, izgledala je bolje nego friško iz salona. Poluduga plava kosa sa laganim kovrčama na vrhovima. Bila je visoka žena, pa je taj njen ženstveni, samouvjereni stav još više dolazio do izražaja. Obukla je najizazovniji veš ispod haljine koja je bila taman toliko dugačka da ga u određenim trenucima otkriva. Napučila je usne dok se šminkala i namignula si. Znala je, to je to. Ako je do sada bio zaljubljen u nju, od sada će patiti.

Došao je pred njenu kuću kako su se i dogovorili, a kada je ušla u auto njen miris odmah je probudio sve stanice u njegovom mozgu. Polumrak je sakrivao njen sjaj, ali upravo je to bilo još intrigantnije. Vožnja je bila kratka i nakon nekoliko kurtoaznih rečenica i praznog razgovora stigli su pred restoran. On je gentlemanski otvorio vrata auta, vrata restorana, odveo je do stola, uzeo njen kaput i odmaknuo stolac. Večer je počela prilično dosadno. Njegovi komplimenti i klimanje glavom na svaku njenu repliku. Sve ju je više uvjeravao da ga je predobro procjenila.

Ali kako je večera odmicala i jako crno vino počelo utjecati na njenu percepciju večeri i društva, njegove su šanse da će od nje dobiti nešto više od hladnog ispraćaja u noć sve više rasle. Pri kraju večere on je bio opušteniji i ona više nije ličila na Sveti Gral, a njeni su osmjesi i iskreni smijeh sve više davali do znanja da je šarmantniji nego on to u svakodnevici prikazuje. Kad su pojeli i desert on je dubokim glasom pitao "Idemo?" na što je ona poslušno kimnula glavom i prvi mu se put učinila kao netko tko ispod svoje nedodirljive fasade skriva nesigurnost. U tom je trenutku shvatio da i ona ima slabu točku.

Sve je kavalirski ponovio i pri izlasku, a kad su došli pred njenu kuću, ponudio se da je otprati do vrata, hineći brigu za nju. Ona je polupijano prtljala po torbici tražeći ključeve. Nervozna jer je željela da on do kraja pokaže svoju muževnost, očekivala je njegov dodir, riječ, njegovu nakanu. Kad je već otključala vrata i jednom nogom prešla preko praga, njegova ruka primi njenu i povuće je prema natrag. Kosa joj se od okreta zaustavila na licu, a on ju je još više primakao sebi i šapnuo "Želim te."

Petak


Početak vikenda,idealan za filozofiranje,kao,sutra se ne radi,pa mogu opustiti mozak.Razmišljanja se,realno gledajući,

ne razlikuju od svakidašnjih.O,ne.

Crne,plave,brinete i crvenokose.Kratkih,dugih i poludugih lasi.Friško oprane ili one s dvodnevnim mirisom hormona u sebi.

Velike i male oči,ukrašene borama smijalicama ili okvirom iz Gethaldusa.Pa čak i one skrivene iza sunčanih naočala koje pokrivaju pola lica,tajnovitost uvijek može biti seski.

Sad je kao malo zahladilo,pa se mi muški uvijek bunimo zbog previše garderobe navučene na tijela,ali to je ionako suknena šminka. Stav,kao takav. Vrhunac privlačnosti. Samouvjereno hodanje kroz grad,centar svemira dok hoda ulicom i vidi se u izlogu,pa si nammigne jer zna da je žena. Vrhunac. Svjesna da skreće pogled na sebe sa dnevnopolitičkih tema ili nogometa koje po šezdeset deveti put izokreću šajzeri pred kafićima. Vrhunac.

Miris koji ostavlja za sobom,spoj parfema i žene. Poželiš zatvoriti oči i slijediti je. Bilo gdje. Pomirisati vrat. Kožu. Udahnuti ju.

Osjetiti toplinu kože.

Žene i petak. Savršeno.

Jebi ga


Volim ovu zagrebačku kišu...Da sadistički odšećem do nasipa da vidim kolko joj još fali da prebaci Savu preko...I kad ulazim u auto,a po šajbama čaj jer sam sparkirao pod drvetom.

Stanem tu i tamo u lokvu,da se posjetim da sam sam odrastao i da smijem radit kaj god hoću.

Skrivečki iskopam rupu petom dok čekam malu da izađe iz škole jer se jumfa najbolje kopa nakon kiše. Arte,turjen,nada.

Volim vidit groblje kišobrana po cesti nakon malo jačeg vjetra. U sebi umirem od smijeha,makar sam sav mokar,jer frajeri ne nose kišobrane.

Posebno se volim probuditi na pišanje,pogledat na sat,5.03h...Pogled kroz prozor u slinavu kišnu noć i veselje jer imam još 2 sata za spavanje. Volim i alarm u 7.00h. Kiša i dalje pada,a ja se veslim kak ću nekog živčanog,pospanog i mamurnog zašpricat uz cestu.

Najviše od svega volim jesenske zagrebačke kiše koje redovito isperu sav optimizam oko Dinamovog prezimljavanja u Europi.

Jebi ga.

Prvi se pamte


Kako sam bio najveći frajer na svijetu, svi oko mene bili su pikzibneri i klinčadija, čak i oni kojima se paperje ispod nosa već naziralo.


Strah se mješao sa ugodom, čuđenje novog iskustva sa informacijama koje nam je na satovima biologije davala profesorica Raić, a mi se blesavo hihotali dok smo gledali dijapozitive sa penisima i vaginama.


Moram priznati, bio sam zabrinut. Kaj ako mi zauvijek ostane ukrućen? U knjigama piše da ne,ali kaj knjige znaju?!


U old school pornićima koje sam do tada gledao glumci su uvijek bili "veliki" i mlohavi pimpači bili su svojevrsna hereza.


Od straha počeo sam ga stiskati prema dole. Koliko god je osjećaj bio dobar, uvijek je postojao taj "ali". Prtljanje je dovelo do novog saznanja. Što ga više stišćeš prema dole, on sve više želi gore. A osjetljivost i signali prema mozgu sve bolji i bolji.


Kulminacija nije donijela ništa spektakularno, osim spoznaju da nakon nekog vremena on ipak splasne. Sad sam pak bio razočaran. Ja bi još!


Takvo nadmudrivanje sam sa sobom trajalo je neko vrijeme dok kulminacija nije kulminirala.


Erupcijom.


Ta zabrinutost, strah i općenito iznenađenje neopisivo je. Hoću li umrijeti sad? Jesam to ispustio dušu ili koju vražju mater?!


Kolko god su mi se oči izokrenule od zadovoljstva, preneraženost je prevladala.



Za pola sata išao sam provjeriti jel mogu to opet napraviti.

Ah, taj tar tar


U tartaru bih se mogao okupati. Roniti, pa probati ustima napraviti tartarnu fontanu. Klinci vole pješčane plaže, a na sličan bih način i ja volio da mi se tartar zavuče svuda.

Dao bih Nobelovu nagradu onome tko je izmislio tartar. I svakome ponaosob tko je oplemenio taj umak raznim dodacima.

Biti tolko lucidan, pa u osnovnu, classic varijantu dodati malo senfa, dovoljno da omađija okus,a opet ne previše da ne uništi misao vodilju. Kapljice limunovog soka, varijacije na temu kiselog vrhnja, količine češnjaka... Dodir sitnih komadića kiselog krastavca sa okusnim bradavicama jezika, plima sline iz donjeg dijela vilice, potreba da se zatvore oči i centar svijeta smjesti na usta.

Simbioza tartara i ostalog, posebna priča.

Bile to lignje na žaru ili u žutom fraku pržene u ulju. Meso sa ražnja u bilo kojem obliku... Čak i šunka za predjelo postaje kraljica dok nataknuta na vilicu, polaganim pokretom zgloba vodi ljubav s tartarom na porculanskom tanjuru. Još ako je beštek fini Rosenthalov, pa leži u ruci kao Pepeljugina cipelica...

Blagdani i to


Pokušavam se oduprijeti, ali mantra je prejaka.

Gdje god uđem "Zvončići!"

Deda Mrazi se zadovoljno smješkaju,

kao da im Baka Mraz uopće ne fali,

ili je u najboljem slučaju

baš noćas kad su ugašena dućanska svjetla

puhnula djedici u svijeću.

Dok nitko ne gleda.

Da li ga je tražila karticu za bodove?

Pa gledam ljude. Na cesti, u dućanima.

Svi hipnotizirani lampicama,

i svi izvlače novce iz tajnih pretinaca u novčaniku.

Ili onog malog džepića na hlačama.

Kupuju se svijeće, umjetne trave u svim bojama,

ukrasi za bor, za prozor...

Trebalo bi patentirati i neki za WC.

Jer mi muški volimo da nam svira dok sjedimo na školjci.

Umjesto čitanja, dok vršimo veliku nuždu birali bi melodije,

a jedna bi obavezno pitala "Karticu za bodove?"

Svjetska kriza ne bira žrtve,

ali uredno udara najjače po onima koji se najviše žale.

Takvi obično najviše i troše. Imaju, valjda, najviše tajnih pretinaca.

Mene se to ne tiče. Nemam, pa ni ne trošim.

Klinci će dobiti čokoladnog anđela,

a ženi ću pokloniti nezaboravan

ultra mega uber, ono, potres od orgazma.

Samo da se ne zainati,

pa me traži karticu za bodove...

Jako fini tekst


Kurac. Dupe. Pička. Čmar. Pušenje, lizanje međice. Lupkanje jajima po klitorisu dok guzim. Cuclanje velikih usmina, guranje dva prsta duboko u pičku. Jebanje. Jahanje. Trljanje pičke u nečiju facu. Cijeđenje sokova niz bradu. Brzinski seks u javnom wc-u. Sadomazo orgija puna znoja, suza i sline. Pljuvanje na natečenu pičku. Šamar guznoj polutci. Silovanje. Romantično vođenje ljubavi. Jebanje. Nabrekli kurac pun žila krvnički prodire u usku obrijanu pičku. Pičkini sokovi špricaju po bedrima. Žvaljenje. Držanje za kosu dok ona pokušava progutati kurčinu. Riganje. Trljanje klitorisa. Odgađanje orgazma. Trljanje klitorisa. Širenje pičke i šamaranje klitorisa. Trljanje klitorisa. Svršavanje. Žvaljenje. Sisanje pičkinih sokova. Pušenje. Jebanje. Štipanje bradavica. Jebanje. Svršavanje. Sperma.

Kurac. Pička.

Mislite da je ovo prosto, bezobrazno i nekulturno?

Uključite televizor. Pročitajte novine. Osluhnite. To sve ONI rade VAMA.

Uživate?


četvrtak, 10. veljače 2011.

Vikend


Otvorim oči,subota,jesenji dan,

iskopam krmelje i spremim se van.

U parkiću cika,klinci se deru,

ne smeta me danas,

optimizam i laganica me peru.

Uskočim u auto,krećem do grada,

plan je kava,Pelinkovac i deci kisele,

sve kak se spada.

Lišće na šajbi,palim brisače,

čokolada iz krafne pada mi na hlače.

Rezerva se pali na semaforu,

majmun mi oduzme prednost na križanju,

truba ne radi,spominjem mu mamu,

gestikuliram,al smirujem dramu.

Kružim.

Izlet se čini dužim i dužim.

Dal da se vratim ili produžim?

Kružim.

Mjesto! Parkiram!

Okrznem auto ispred sebe.

Ko ga jebe.

Do centra lagano španciram.

Pijuckam kavu,srčem Pelin,

snimam mice i čitam novine,

ne živciraju me čak ni loše vijesti,

navikao sam sve ove godine.

Pogled na sat,vrijeme je ručka,

dižem se,plaćam,a škemba zavija.

Dolazim do auta, "O,mama ti kučka!"

Čestitka na šajbi,prokleta zmija!

Pokušavam ju strgat,al najlon se ne da,

Psujem na glas,špica me gleda.

Sjedam,tražim mir.

Al voda. Želudac -> čir.

Poželim tipku fast forward i ponedjeljak.

Dim


Probudi me želja. Otvaram oči i gledam gdje je. Lijevo,desno.

Na stolu! Brzo se dižem (ovako me ne bi digla ni Madonna!) i veselo joj se smješim.

Upaljač! Di je?

A,znam,kod kompjutera...Tamo sam drkao po njemu kad mi je jučer ona mica na chatu dala do znanja da je pala na moje švalerske sposobnosti. Vadim cigaretu i palim zatvorenih očiju dok mi prvi jutarnji dim ispunjava pluća...

Bolje od seksa.

Skoro,ali sada bi radije zapalio pljugu nego pojeo Alku Vuicu (muški,priznajte da ste barem jednom maštali o njenom hrapavom glasu kako izgovara vaše ime).

Zadržavam dah kolko mogu,a onda ga otvorenih očiju puštam na slobodu...

Otvaram prozor i duboko udahnem,kao kad oni koji ne znaju piti, nakon rakije popiju gutljaj vode.

Hladan zrak naježi mi kožu i poškaklja sve kutke dišnih puteva,pa se nakašljem katranski,hrapavo.

Lovim zrak,ali kašalj vrši okupaciju. Dušman.

Da sam u New Yorku,nazvao bih "Istjerivače duhova". Ovako klin izbijam klinom.

Uvlačim dim,JOŠ VEĆI od onog prvog...

Od prvog do prvog


Svi se nešto žale da je kriza...Ma kakva kriza?!

Evo,pogledajte moj primjer:

Svi znamo da se bez jela ne može,svaki dan moraš kupiti kruh i mlijeko. Kupiš i Tirolsku nekoliko dana nakon penzije, da se počastiš. Kad već krenete u dućan, odete i do doktora. Danas te možda ne boli ništa, ali već kad ste vani,i kad ste bili u dućanu pola sata jer su baš u to vrijeme svi krenuli po gablece, kao da ne mogu pričekati, ionako nitko ništa ne radi na tim njihovim "poslovima" (u moje vrijeme radilo se od jutra do mraka, bogme)... Što sam ono htjela reći...Da! Odite i do doktora kad ste već vani. Ako ne vjerujete doktoru opće prakse, odite do bolnice. Tramvaj je besplatan, ali naoružajte se strpljenjem jer ova današnja mladež hoda sa torbama na leđima (kao da ih nešto uče u tim školama) i ne diže se starijima sa stolaca (kao da ih roditelji uče kulturi).

Oko tri, pola četiri, kad ste gotovi sa pregledom kod bezobrazne doktorice koja se čudila zašto sam opet kod nje, krenite prema doma. Pokušajte ignorirati ljude koji se vraćaju sa jutarnjih kava i ove koji glume da rade pa su umorni. Ako imate štap, gurnite,trknite,izborite se za mjesto. Kišobran može poslužiti u kišne dane, čak je i bolji jer je mokar,pa ako ga prislonite na nekoga dovoljno dugo, promočit će im hlače i napraviti vam mjesta kad se odmakne.

Odlično antirecesijsko mjesto je knjižnica. Za samo pedeset kuna možete pročitati sve novine i časopise, čak i one koji vas ne zanimaju!

Jedan mladi gospodin koji radi kod mene, jako simpatičan i zgodan dečko,onako malo puniji,ali to znači da je zdrav, dozvoli mi da posudim i koju knjigu više,iako dolazim svaki dan. U knjižnici je uvijek toplo,pa uštedite na grijanju. Tamo su i ljubazni, pozdrave svakog na dolasku i odlasku,a ne kao u bankama i pošti. Možete im se i potužiti, ispričati životnu priču, sve oni trpe. Jako su dragi.

Kad iz knjižnice dođete doma,oko pola devet, jer knjižnica radi samo do osam, već je vrijeme za krevet, pa grijanje ne morate ni paliti.

Sutra ponovite sve,ponekad malo promjenite raspored da ne postanete dosadni ljudima i pitajte se "Gdje je ta kriza o kojoj svi pričaju?!"

59,90


Izdat ću knjigu,odlučio sam.

Živjet ću od poezije.

Za kruh i mlijeko dovoljan je stih,

za napolitanke rima.

Oda kad se zaželim alkohola,

za prašak za veš napisat ću ditiramb.

Kad mi dođu isključiti struju

gospodi iz Elektre predočit ću haiku.

Da ih zbunim.

Preplatit ću sonetom.

Kredit za auto malo je kompliciranija priča.

U planu imam pjesmu u prozi.

Mlada referentica u aparat za brojenje novca

ubacit će slova.

problem bi mogli biti zarezi i točke.

Promjenit ću ime u Edo Celzijus,

a ako ne dobijem nikakvu nagradu

kritika me može povući za mog Kiklopa.

Idem ja sad


Idem

U Ameriku.

Tamo je sve bolje.

Imaju Grand Kanjone i Yellowstone,

imaju kauboje i indijance.

Tamo svatko može biti šerif.

Konan im je guverner, hej!

Žvakat ću duhan i jahat bika.

Besplatno ću vidjeti svijeta,

kad postanem marinac.

Booo yah!

Upoznat ću Brada Pitta,

ljutit ću se na latinoamerikance i crnce.

I vikati da je Amerika moja i da oni moraju van.

Imati ću hipoteku na hipoteku,

i mislit da sam zato bolji od svih drugih.

Glumit ću u serijama, doktora nekog.

Pulmologa.

Furat ću najbolje trebe i dodirivati im grudi stetoskopom.

Kad ne ispečem dobro odrezak na roštilju

reći ću da je i trebao biti sirov.

Neću još ni engleski dobro znati,

a sporazumjevati ću se samo skraćenicama.

How r u? C u! Luv ya.

Biti ću hodajući stereotip.

Na sve ću pristati, samo da više ne čujem nijednu riječ o Šeherezadi.

Daj više!




Bože dragi,daj više da dobijem na lotu! Ne tražim puno, dovoljno da skupim ljude do kojih mi je stalo i odvedem ih na Cigane. Da pustim s lanca sve ono kaj mi sjedi na duši.

Da pijem rakiju i gledam te moje prijatelje kako zajedno samnom tjeraju zlo.

Da mi majstor na tamburi razbuca mozak i ubije te kredite koji me žderu.

Da mi primaš otvori srce i reciklira crnu kroniku koja je stegla i ne pušta.

Da me violina rasturi i svojom melodijom i vibracijama razbije prokletu realnost.

Pa da kažem Ciganima "Prijatelji, svirajte za mene i moje društvo. Dok svi ne padnemo, od rakije ili muzike, svejedno. Opijte nas!".

Da gledam kako se svakodnevnica mojih prijatelja razbija sa svakom čašom koja odleti u zid.

Red sjetnih, pa red čardaša.

Kad odsviraju svaku pjesmu koju znaju, kreću želje. Svako ima pravo na neograničen broj želja. Oni s najvećim problemima kreću prvi. Za njih se svira najglasnije!

Nakon tri dana svako dobije šaku aspirina i idemo dalje!

Ne tražim puno?

Oda nepcu


Amaro,Vlahov il' maleni Stock

da pripremi trasu prvome jelu.

Biska,Loza,nešto rjeđe sok.

Kako znalci kažu,hladnom predjelu.


Francuska salata,vrhnje i sir,

šunka,kulen i šarf kobasa.

Malo paradajza,kuhani krumpir,

Trpanje je počelo,ne čuje se glasa.


Mazalice,kajmak,šopska salata.

Uz to gemišt,pivo il' voda,

Pohane gljive u tijestu od zlata.

Danas je i rukola moda.


Juha,ta svečanost tečna,

krem,od povrća ili bistra,

kokošja,ta kraljica vječna,

Od nje mi vjeđa veselo titra.


Dva su dana prošla od soljenja mesa,

jedan od pripreme paca,

žar nestrpljiv tinja od stresa,

"Daj vratine i mila rebarca!"


Čevapi,pljeskavice,pileće krilo,

šampinjon od vrućine se poti,

Carsko meso gleda me milo,

Radujem se želučanoj dobroti.


Sad je već vrijeme za otkopčati hlače,

Doći do zraka,doći do daha.

Vilica posustaje,teže se žvače,

treba biti mjesta za tanjur graha.


Sarma il' gulaš lijek su za site,

tekuće,a opet kruto,

podmazat će zahvalno grlo,

povečat nam masu brutto.


Hladno crno pivo,

gemišt,škropec il' čisto,

da zalogaj ne ode krivo,

a ni raspoloženje isto.


Od maka makovnjača,

od oraha orehnjača,

bazlamača,bazlamača.

Sve što napravi kuhača.


Pite,štrudle,kremaste torte,

Šnenokle i krafna mala,

Palačinke bilo koje sorte,

Za sve ti ovo,nepce moje,HVALA!