Čovjek koji je znao sve i kojeg su svi znali

Zaključao je za sobom vrata ureda i stepenicama se spustio na cestu.
-Bok!
-Bok.
-E, bok.
-Bok, bok, kak si?
-Ide, evo, ti?
-Dobro, žurim na posel.
-Ajde, vidimo se, bok.
-Bok.
Mahnuo je rukom preko ceste, pozdravio par i pokazao ispruženim palcem i malim prstom prinesenim uhu kako će se čuti.
-Može, zvrcni!
Tramvaj je već dolazio na stanicu, pa je požurio mahnuvši glavom ljudima putem. Vrata su se otvorila.
-E, bok!
-Bok.
-Bok.
-Bok.
Ušao je u tramvaj, cvikao kartu, pa pogledao oko sebe.
-Bok!
-Bok, stari, kak je?
-Dobro...Eeee, bok, bok!
Gledao je dalje niz tramvaj i jednog po jednog putnika srdačno pozdravljao:
-Dobar dan, kak ste? Kak noga?
-Bok, sinek, bolje je, malo me još boli dok stojim.
-Bit će bolje.
-Booook! -mahne rukom društvu na kraju vagona.
-Bok!
-Bok!
-Bok! - odvrati društvo.
Sjedne na stolac, odmahne svima na stanici u suprotnom smjeru, pa nakon kraće stanke na semaforu, tramvaj dođe do iduće stanice.
-Bok, vidimo se. -kaže mu na odlasku gospođa.
-Đenja, čuvajte nogu.
-Eeee, bok! - oduševljeno ga pozdravi prijetelj na ulasku.
-Bok, čovječe, pa di si?
-Evo me. Si bil?
-Jesam.
-I?
-A niš, sve po starom.
-Jebi ga.
-Jebi ga.
-A ti? Kaj je s tobom?
-Delam, idem baš s posla.
-Kad si na godišnjem?
-U osmom. Ti?
-Ja sam bil, sad opet šljaka.
-Jebi ga.
-Jebi ga.
Došla je i iduća stanica, mahnuo je putnicima koji su izašli, pa pozdravio nove.
-Bok.
-Bok.
-Bok.
-Bok.
-Bok, bok!
-E, bok!
Zazvoni mu mobitel:
-Halo?
-Bok, di si?
-E, bok Đunta, evo u tramvaju, idem doma.
-Si čul ko je riknul?
-Ne?
-Lima, jebemti.
-U jebemti, pa kad? Kak? Di?
-Evo sad me zvala Mirta, ona je žnjim bila dobra, veli da ga je čuka stresla noćas, išel je s nekog tuluma, čajanke, kaj ja znam, kurac palac, znaš tu njegovu ekipu, valjda je preteral.
-Njesra...Niš, fala kaj si nazval, bum poslal telegram starcima. Ajde, čuvaj se.
-Bok.
Dok je razgovarao, još je par puta kimnuo glavom svima koji su izašli i ušli u tramvaj, a uskoro je dolazila i njegova stanica, pa se digao sa stolca i stisnuo gumb za izlazak.
Okrenuo se, pa pozdravio sve u tramvaju i svi su pozdravili njega.
Na izlazu se mimoišao sa troje novih putnika, sve ih je pozdravio, ali više odsutno, razmišljajući o Limi. Nije stanovao daleko, pa je brzo došao do stubišta. Nikog nije bilo, pa se u tišini uspeo do prvog kata i svog stana.
Ušao je, upalio svijetlo, ostavio ključeve na polici uz vješalicu, pa uzeo blokić i olovku sa stola, telefon i počeo birati brojeve.
-Opće informacije, izvolite.
-Bok, Ivana, ja sam.
-Eeee, bok, mačak, kak si, kaj ima novog?
-Niš posebno, evo me sa šljake. Nego, daj mi reci ko je sve rodil danas?
-Evo, ček... -čulo se šuškanje papira, pa opet Ivanin glas.
-Znači ovak, Lana Prebeg je rodila sina, Marina Bikić Lončarić isto sina, Valentina Žiger curicu i Lidija Kropec sina.
-Lidija Kropec sina... -ponavljao je tiho. -Dooobro, a sad mi reci ko je sve umrl.
-Mhmmmm, znači Stipe Moskalov, Anka Petrović i Davor Mikić...
-...Lima. -rekli su oboje u isti glas.
-Kaj, znal si g...čuj mene, naravno da si ga znal.
-Je, znal sam ga. Fala ti, čujemo se sutra.
-Nema ti mene sutra, imam slobodan dan, al bumo se čuli, mačak. Drž se. Bok.
-Bok.
Poklopio je slušalicu, zapalio cigaretu, pa ispuhnuo nakon što je zadržao malo duže u plućima prvi dim.
Onda je opet počeo birati brojeve i nakon nekoliko sekundi u slušalici se čuo poznati glas:
-Pošta, izvolite?
-Bok, Miki, ja sam.
-Bok, bok, dužan si mi lovu, kladil sam se z Dragecom da buš zval prije 8. Tak da mi visiš vopi.
-Ha čuj, ko ti kriv kad se kladiš na zicere. Tak te i na kladari uvijek sjebe koeficijent 1.20.
-Je, je, lako se s budalom zajebavat. Reci, kaj pišem?
-Ovak, pošalji telegram sućuti familijama Moskalov, Petrović i Mikić...
-Koji Mikić? -prekine ga Miki.
-Lima.
-Nemoj jebat?! Pa kak, kad, di?
-A bum ti pričal kad dođem na pivu. I daj zapiši sad drugo. Pošalji čestitke familijama Prebeg, Bikić Lončarić, Žiger i Kropec.
-Jebate, kaj tebe to košta, onak, ja bi spizdil na mozak da moram tak svaki dan.
Jebi ga, zamisli kak mi je svake godine na rođendan kad svima okrenem rundu.

Sa druge strane nastala je tišina, pa je zaključio da je dobar trenutak da poklopi slušalicu.