utorak, 5. srpnja 2011.

Refresh

U sobi je bio mrak. Jedino je upaljeni ekran računala osvjetljavao njeno umorno lice. Nakon napornog dana, rastrgana između obaveza , napokon je mogla otploviti bespućima virtualne stvarnosti i opustiti se. Možda napiše nešto, možda samo prošeta stranicama koje je redovito pratila...
Prvo pošta, socijalne mreže i ostalo društveno oruđe. Većinu ih je već pročitala koristeći mnogobrojne gadgete koji su joj olakšavali posao. Preletjela je preko novih poruka, pa se vratila na one već pročitane. Pročitala ih je taj dan već nekoliko puta, ali opet im se vratila. Smiješak je bio sve veći dok je mišem spuštala tekst i tišinu ispunjavala tiho čitajući njegove poruke.
Zagledala se u točku na kraju poruke, kao da čeka da se tekst sam nastavi nadopunjavati.
Zatvorila je oči i zamišljala kako bi poruka dalje tekla.
Ljetni povjetarac ušuljao se kroz otvoreni prozor i pomazio joj vrat, spustio se na njena ramena, a koža se naježila kao pod jagodicama prstiju. Opustila se i nagnula glavu, htjela je licem dotaknuti ruke koje je osjetila na sebi, a kosa je samo pojačala osjećaj ugode. Novi nalet povjetarca još je više rasplamsao maštu jer je topli ljetni zrak dočaravao njegov dah kako klizi niz njen vrat, zavlači se kroz naramenice uz grudi i nestaje na njenom trbuhu.
Duboko je uzdahnula, a kad je vjetra potpuno nestalo, otvorila je oči i gledala u istu točku na kraju teksta.

Nježno je stisnula tipku F5 nekoliko puta, ali ništa se nije dogodilo.

Ugasila je računalo, legla u krevet i zaspala u iščekivanju novog dana, novih poruka...

2 komentari:

Trendy White kaže...

Bas lijepo, isplatilo se cekati :)

Ružica Lucević kaže...

kako se lako pronaći u tvojim tekstovima

Objavi komentar