Smrt (Dobriši Cesariću)

Smrt nije tašta. Sve nas voli isto.
I bludne i stidne, bogate i same.
Istim žarom nosi tihoblijeda tijela,
nepomična, hladna i bez drame.
Pod zemljom i travom isti crvi žive,
U hladnoj samoći ničega i tame.

Al ipak, uz svu crnu moć i snagu,
Smrti je lako pobjeći iz stiska.
Knjiga, stih, slika. Dobro djelo.
Osmijeh sina ili unučice vriska.
I kad stranac srcem svojim čita,
Sva tuđa sreća il' patnja postaje mu bliska.

Tako je lako udahnuti život,
unijeti svjetlost u podzemlje tame.
Pružiti ruku i dići iz groba
sve one blijede, hladne i same.
Otvorenim srcem gledati i čuti
svoje i tuđe uspomene i drame.