Pokušavam se oduprijeti, ali mantra je prejaka.
Gdje god uđem "Zvončići!"
Deda Mrazi se zadovoljno smješkaju,
kao da im Baka Mraz uopće ne fali,
ili je u najboljem slučaju
baš noćas kad su ugašena dućanska svjetla
puhnula djedici u svijeću.
Dok nitko ne gleda.
Da li ga je tražila karticu za bodove?
Pa gledam ljude. Na cesti, u dućanima.
Svi hipnotizirani lampicama,
i svi izvlače novce iz tajnih pretinaca u novčaniku.
Ili onog malog džepića na hlačama.
Kupuju se svijeće, umjetne trave u svim bojama,
ukrasi za bor, za prozor...
Trebalo bi patentirati i neki za WC.
Jer mi muški volimo da nam svira dok sjedimo na školjci.
Umjesto čitanja, dok vršimo veliku nuždu birali bi melodije,
a jedna bi obavezno pitala "Karticu za bodove?"
Svjetska kriza ne bira žrtve,
ali uredno udara najjače po onima koji se najviše žale.
Takvi obično najviše i troše. Imaju, valjda, najviše tajnih pretinaca.
Mene se to ne tiče. Nemam, pa ni ne trošim.
Klinci će dobiti čokoladnog anđela,
a ženi ću pokloniti nezaboravan
ultra mega uber, ono, potres od orgazma.
Samo da se ne zainati,
pa me traži karticu za bodove...
0 komentari:
Objavi komentar