utorak, 15. veljače 2011.

Patz


To je svečanost od samog početka. Tjedan dana traju psihičke pripreme, žlijezde slinavice pripremaju se za tsunami užitka, a nosnice love dimne signale da usporede miris iz sjećanja.Ne valja biti tiranin, pa birati meso po svom ukusu. Uvijek se može naći gladnih dječjih usta koja proždiru čevape, ili file pilećeg zabatka za dame. Najbolje je prošarati izbor mesa, svega po malo. Uz meso, treba pažljivo izabrati i ostale sastojke koje ubacujemo u pac. Od klasike, soli, papra, raznoraznih Kotanyi začina, luka, češnjaka, moj omiljeni je onaj s pivom. Luk srebrenac za slatkoću, a crveni luk za sočnost. Narezani na polumjesece i rukom promješani. Prolijem suze nad lukom. Protrljam oči. Psujem. Režem dalje. Češnjak na sitno. Kirurški sitno. Stavim rajnglu pred sebe, duboku, koja može primiti puno, pa krenem. Pokrivam dno lukom, pa uzmem šniclu vratine, prije toga oprane od košćanih gelera, pa ju mazim. Solju. Opipavam mjesta gdje se masno ljubi s crvenilom mesa. Gledam kako sol prodire kroz mišićno tkivo i gubi bjelinu, pa dalje mazim. Četiri - pet šnicli obično pokrije sloj luka na dnu, pa krećem dalje. Pouljim, popaprim lagano misleći na djecu, frkćem nosom, ali držim se plana. Poškropim češnjakom, pa opet apliciram red luka. Uzimam pileći batak, pa sa osmijehom zarežem uz kost. Kasapim ga, pa na svježi rez stavljam sol. Znam da ne boli, ali osmjehujem se krvnički. Uzmem krilce, pa trljam solju , a ono se piga po zglobovima. Ne pretrpavam piletinom, Dajem mesu da diše (još kolko može), pa opet uljim, paprim i češnjačim. Sve ponavljam dok ima mesa i luka, pa kao zavrčni udarac ili takozvani nokaut nalijem piva u rajnglu da pokrije blago. Dan ili dva idealno je vrijeme da se sve zajedno sljubi jedno s drugim, trećim, petim i osmim pokriveno u frižideru.

Prije loženja vatre krknem rakiju. Vatru dobro razgorim, pa kad izgori drvo, frknem brikete. Ugljen ako ima manje mesa, ali nikad nema manje mesa. Kad se sve dobro zažari stavim rešetku i dobro ju nadražim špekom. Da se počne znojiti od uzbuđenja. Otklopim lonac i svima redom dam na uvid. Raširim nozdrve koliko god mogu i ispunim si pluća moćnim parfemom. Pa još jednom. Vilicom malo prokopam po pacu da dođem do debljih i koščatijih komada mesa, ali pritom ne zaboravljam duboko disati.

Sa prvim "kssssssss" ulazim u sferu zena, čakre mi se polagano poravnavaju i smisao života polako se počinje nazirati. Svakim novim "ksssssssss"- om lišće je zelenije, nebo plavije, a životni problemi sve manji i beznačajniji. Okrećem meso nježno i s ljubavlju i ono će tu pažnju vratiti.

Ne jedem dok i zadnji komad mesa nije pečen. Ako se opečem psujem, gol do pasa urlam na djecu i nejač. Na ženu ne smijem jer se poslije nadam žemljici.

Sjedam za stol, otvaram usta pun iščekivanja, toplina mi miluje jagodice na prstima, miris škaklja nosne...ono kaj već imam u nosu za percepciju mirisa, zatvaram oči...

Volim inače svoju punicu, ali ona bi stvarno trebala znati kada je vrijeme za spominjanje dijete, i da je danas voćni dan i da masno nije dobro za mene. Znam, puničice, ali ne danas. Danas jedem!

Grizem meso, ali ono je bez okusa. Žilavije je nego izgleda i izgubilo je miris. Ja žvačem meso, meso žvače mene.

Najdraža punica sjedi u hladu na ligeštulu i gleda me sa smješkom na licu. Sita je i uživa...

3 komentari:

Trendy White kaže...

Vrištim od smijeha!!!!!! Hvala ti, uljepšao si mi dan!

Edo Karapetrić kaže...

Jel zbog hrane ili zbog punice?!

Trendy White kaže...

Punica je until the eggs!! Hahaha, išla sam citati jos jednom, grcam i rokčem (nimalo damski, znam.. al opet..) od smijeha.. Punica je nenadjebiva :D

Objavi komentar