petak, 11. veljače 2011.

Jebi ga


Volim ovu zagrebačku kišu...Da sadistički odšećem do nasipa da vidim kolko joj još fali da prebaci Savu preko...I kad ulazim u auto,a po šajbama čaj jer sam sparkirao pod drvetom.

Stanem tu i tamo u lokvu,da se posjetim da sam sam odrastao i da smijem radit kaj god hoću.

Skrivečki iskopam rupu petom dok čekam malu da izađe iz škole jer se jumfa najbolje kopa nakon kiše. Arte,turjen,nada.

Volim vidit groblje kišobrana po cesti nakon malo jačeg vjetra. U sebi umirem od smijeha,makar sam sav mokar,jer frajeri ne nose kišobrane.

Posebno se volim probuditi na pišanje,pogledat na sat,5.03h...Pogled kroz prozor u slinavu kišnu noć i veselje jer imam još 2 sata za spavanje. Volim i alarm u 7.00h. Kiša i dalje pada,a ja se veslim kak ću nekog živčanog,pospanog i mamurnog zašpricat uz cestu.

Najviše od svega volim jesenske zagrebačke kiše koje redovito isperu sav optimizam oko Dinamovog prezimljavanja u Europi.

Jebi ga.

0 komentari:

Objavi komentar