Valentinovo

Dugo je ona znala da ima obožavatelja, a još je duže on patio za njom. Napokon se odlučio pozvati je na večeru, ali na njegovu nesreću, taj utorak baš je bilo Valentinovo. Ne, nije on to planirao, ali dok je skupljao hrabrosti da napravi taj odlučujući korak više, potrefilo se. Ona je to protumačila kao znak da ga je dobro procjenila, kako je još jedan u nizu luzera koji glume frajere, ali se u društvu žene kao ona, žene sa stavom, pretvore u klimavog papka koji ni sam ne vjeruje da može s njom postići bilo kakvu vezu. Ali iz tko zna kojeg razloga, pristala je. Možda iz čiste dosade, možda iz sadizma da ga ponizi kad on otkrije svoje osjećaje. Možda i zato jer ju je bivši prije nekoliko dana nazvao frigidnom kučkom, pa njemu u inat. Pristala je.

Frizura joj je bila besprijekorna, kao uostalom uvijek. I kad je bila dvodnevna, izgledala je bolje nego friško iz salona. Poluduga plava kosa sa laganim kovrčama na vrhovima. Bila je visoka žena, pa je taj njen ženstveni, samouvjereni stav još više dolazio do izražaja. Obukla je najizazovniji veš ispod haljine koja je bila taman toliko dugačka da ga u određenim trenucima otkriva. Napučila je usne dok se šminkala i namignula si. Znala je, to je to. Ako je do sada bio zaljubljen u nju, od sada će patiti.

Došao je pred njenu kuću kako su se i dogovorili, a kada je ušla u auto njen miris odmah je probudio sve stanice u njegovom mozgu. Polumrak je sakrivao njen sjaj, ali upravo je to bilo još intrigantnije. Vožnja je bila kratka i nakon nekoliko kurtoaznih rečenica i praznog razgovora stigli su pred restoran. On je gentlemanski otvorio vrata auta, vrata restorana, odveo je do stola, uzeo njen kaput i odmaknuo stolac. Večer je počela prilično dosadno. Njegovi komplimenti i klimanje glavom na svaku njenu repliku. Sve ju je više uvjeravao da ga je predobro procjenila.

Ali kako je večera odmicala i jako crno vino počelo utjecati na njenu percepciju večeri i društva, njegove su šanse da će od nje dobiti nešto više od hladnog ispraćaja u noć sve više rasle. Pri kraju večere on je bio opušteniji i ona više nije ličila na Sveti Gral, a njeni su osmjesi i iskreni smijeh sve više davali do znanja da je šarmantniji nego on to u svakodnevici prikazuje. Kad su pojeli i desert on je dubokim glasom pitao "Idemo?" na što je ona poslušno kimnula glavom i prvi mu se put učinila kao netko tko ispod svoje nedodirljive fasade skriva nesigurnost. U tom je trenutku shvatio da i ona ima slabu točku.

Sve je kavalirski ponovio i pri izlasku, a kad su došli pred njenu kuću, ponudio se da je otprati do vrata, hineći brigu za nju. Ona je polupijano prtljala po torbici tražeći ključeve. Nervozna jer je željela da on do kraja pokaže svoju muževnost, očekivala je njegov dodir, riječ, njegovu nakanu. Kad je već otključala vrata i jednom nogom prešla preko praga, njegova ruka primi njenu i povuće je prema natrag. Kosa joj se od okreta zaustavila na licu, a on ju je još više primakao sebi i šapnuo "Želim te."